Promocija knjige „Đorđe Stanojević (1858-1921) – biografija jednog naučnika“

12.06.2017.

Biblioteka “Centar za kulturu” Kladovo priređuje promociju knjige „Đorđe Stanojević (1858-1921) biografija jednog naučnika“ autora Ma. Nenada Vojinovića, arhivskog savetnika, direktora Istorijskog arhiva u Negotinu.

Sreda, 14. jun 2017. godine u 19 časova – Vila Ruža – Dunavska ulica - Kladovo

Povod je 159. godišnjica rođenja Đorđa Stanojevića, pionira elektrifikacije Srbije, fizičar, astronom i graditelj prvih srpskih elektrana, koje je podizao na rekama po uzoru na svog savremenika i prijatelja Nikolu Teslu.

Izdvajamo iz reči autora knjige:

“Osnovna težnja ovog rada jeste da ličnost Đorđa Stanojevića sagledamo u širem kontekstu zbivanja vezanih za oblast njegovog rada i interesovanja u državnom, vojnom, privrednom i naučnom miljeu.

Ono što me je motivisalo i potaklo da krenem u sveobuhvatnije opisivanje njegovog života i rada leži, pre svega u činjenici da je on ipak veliki radnik , i kao naučnik i kao graditelj. Te bitne odrednice njegove ličnosti, u Srbiji, na prelazu vekova, nisu mogle a da ne budu u antinomičnom međudejstvu-one se i protive ali i pomažu jedna drugoj. Da li je professor Stanojević bio samo naučnik ? Ne. On je bio i mislilac i “čovek od akcije”, naučnik i graditelj. “Rođeni mislioci teže savršenstvu, dok rođeni delatnici postupaju brzo, oslanjajući se na intuiciju, oni su ti koji najčešće obave glavni posao”. Po ovome proizilazi das u neki ljudi orijentisani na analizu, mišljenje, deskripciju dok su drugi orijentisani na akciju. Međutim, istina je da akademski svet više misli nego što dela, odnosno više teži ka savršenstvu kao cilju po sebi, ali postoje akademski ljudi koji demantuju prividnu disktinciju između mišljenja i delanja, koji te, naizgled protivurečnosti, pomiruju, te time i pokazuju da akademsko mišljenje nije neprijatelj akcije. Profesor Stanojević je upravo jedna od njih, i svojim primerom naučnika i graditelja on dokazuje das u misao i akcija, naučnik i graditelj, u neprekidnoj sinergiji, iako naizgled protivrečni.

Izvornu osnovu za ovaj rad čine dokumenta pohranjena u Arhivu Srbije, i to u fondovima: Velike škole, Ministarstva prosvete i crkvenih dela, Filozofskog fakulteta, Rektorata. Takođe, od izvornih dokumenata značajno je napomenuti  Istorijski  arhiv u Negotinu i njegove fondove: Crkvene matične knjige, Fond Državne Realne Gimnazije u Negotinu, Zbirke Varia.

Pored njih zahvalna je bila i štampa tog vremena naročito Prosvetni glasnik, Nastavnik, Otadžbina, Beogradske opštinske novine I drugi savremeniji kao što su Razvitak i Baštinik.”