Antičko pozorište i Eneida

28.08.2012.

ANTIKA FEST – ENEIDA - predstava TEATRA KABARE,Tuzla, prema Vergilijevom spevu – režija Prof.Vlado Kerošević i Damir Mahmutović – igraju studenti III godine glume Akademije Tuzla - Felix Romulijana-Gamzigrad – petak, 25.avgust 2012. – Letnja pozornica Centra za kulturu-Kladovo - subota, 26. avgust 2012.

Reč kritike - Goran Cvetković, Radio Beograd 2 – objavljeno - ponedeljak, 27.avgust 2012.

GLAVNI  JUNAK - AMBIJENT VEKOVA

Pravo je čudo kako do sada nije ostvarena ta ideja koju zastupa ANTIKA FEST u Felix Romulijani, nadomak Gamzigradske banje i Gamzigrada kod Zaječara. A te ideje se nude kao na tacni, što bi se reklo posle lagodnog opuštanja u Zaječarskim Pivnicama – vinskim podrumima – zaštićenom brendu celog ovog kraja – kraja u kome je i loza i groždje i vino, ništa manje nego ANTIČKO – kažu, Rimljani su posadili prve čokote i od tada se tu u Rajačkim Pivnicama proizvodi najbolje vino u ovom delu Evrope – zar ne?.. Dakle - ideje o stvaranju ovakvog Festivala su jednostavne – POVEZIVANJE ili premošćavanje vekova, podsticanjem i podsećanjem na tragove i bisere nematerijalnog kulturnog nasledja. A kad je o Antičkim delima i vrednostima reč – jasno je da je to planetarno nasledje i da je samo pitanje lokaliteta gde ćemo ga se – tog nasledja – setiti i gde ćemo posle samo minimalnog istraživanja – NAČI i prikazati te veze koje žive u nama i danas i zapravo nas i čine ovakvima kakvi jesmo – nasledili smo mnogo više od tih antičkih predaka koji su tu živeli, nego što smo i svesni...a pogotovo – razlike izmedju ustrojstva našeg i njihovog – nikad umrlog sveta,  toliko su male, da bismo se iznenadili – opet posle i minimalnih istraživanja, kako su nam dani i dela bliski po mnogo čemu.

Pokušaj da se uspostavi ta veza i da se – što je najvažnije – URADI nešto i da se napravi Festival podsećanja na veze sa Antičkim vremenima o kojima inče, svedoči i ovaj Galerijev letnjikovac Felix Romulijana, gde je on i posvećen – gde je na samrtnom odru njegova duša ritualno preneta i pridodata bogovima, uz pomoć vatre i orla, puštenog iz gvozdenog kaveza – to je bila APOTEOZA, kažu, poslednja u istroiji – odmah posle je nastupio monoteizam, a kod Hrišćana, zna se, samo je jedan bog i ne sme se imati drugih bogova sem njega – to je valjda prva Zapovest, zar ne!...

Uprkos tom budućem totalitarizmu – Felix Romulijana je bilo mesto gde se upražnjavala, kao u vremenima Antičke Grčke – politeizam, što u osnovi sadrži ideju DEMOKRATIJE. Ovom obliku vladavine posvećena je bila prva epizoda ovog Festivala – promocija knjige izdavača KLIO – ANTIČKO POZORIŠTE, autora Gvida Paduana u prevodu Dušana Popovića i uredništvu Nebojše Bradića. I nije to bila obična promocija – to je bila spektakularna promocija – sa dvoje mladih glumaca - Milena Jovašević je igrala Antigonu, a Kreonta Saša Djurašević, dok su tekstove iz pomenute knjige u kojoj su sabrane sve fabule sačuvanih antičkih drama – tragedija i komedija – čitali izvrsni glumci Milica i Vlado Kerošević iz Tuzle. U spektalu je učestvovao i Nebojša Bradić – protumačio je skriveni smisao antičke drame u odbrani poezije i demokratije, a o liku same KLIO, muze koja prenosi poruke veštine i znanja – sasvim glumački, govorio je direktor izdavačke kuće sa tim imenom, Zoran Hamović. Teatralnost ove promocije, kao uvod u celovečernji program podsećanja na starinu i trajanje – osvestlila je i sam prostor ostataka Galerijeve vile. To je, pre svega, izvanredan arheološki lokalitet na ogromnom prostoru i odlično tretiran – iskopavan pažljivo i održavan uzorno, po svim savremenim svetskim normama, tako da su svi detalji jasno izraženi i dobro obeleženi, a sam prostor deluje zaštićeno ali pristupačno...Pa još okolina moćne prirode – prosto se čovek oseća kao neraskidivi deo vekova i skoro pa da vidi nenametljivu sliku istorije, koja slobodno lebdi u sumrak letnjeg dana i ispunjava vreme i trajanje, uzima vas u kovitlac i u mašti – nosi kroz živote antičkih stanovnika i njihovih rituala – do same smrti i pomenute uzvišene APOTEOZE!...Fantastično!

Glavni dogadja večeri svakao je bilo izvodjenje predstave nastale na delovima Vergilijeve ENEIDE – jednog speva na sliku i priliku grčke ODISEJE, ali posvećene Eneju – junaku protivničke – Trojanske strane, koji posle teškog poraza luta morima i čeka da se ispuni proročanstvo i da osnuje novi grad RIM...Mladi glumci – studenti glumačke klase profesora Vlade Keroševića, odigrali su svoje uloge, u polukoncertnom scenskom maniru – snažno, sigurno i što je najvažnije – osvojili su i ritam i smisao govora tog stiha – bauka, antičkog izraza visoke poezije, stiha koji pravi probleme i prevodiocima i glumcima, mnogo starijima od ovih koji su nastupili na zidinama razrušenog vizantijskog hrama, u polju Galerijeve Felix Romulijane...Eto još jednog izraza kontinuiteta – neizbežnog i ubedljivog. Elmir Krivalić – u u naslovnoj ulozi mitskog junaka Eneja, pokazao je kvalitete neosporne zvezde pozorišta čvrstine i požrtvovanja. Predvidjam mu veliku umetničku budućnost. I svi olstali glumci, kolege studenti – Alisa Brkić, Selma Ćosić, Emir Sulejmanović, Nermin Hodžić, Dražen Pavlović, Rusmir Krdžalić, Mirza Salihović, Mirza Bajramović i Zlatan Školjić – svi su oni, igrajući po nekoliko uloga i članove Hora – doneli sve potrebne izraze čistog klasičnog stiha na najbolji način. Energija sa kojom su igrali situacije i delove priče o lutanju i borbi mitskog junaka sa skilama mraka i kako su shvatili veze istorijskog konteksta i savremenosti, bez banalizacije odnosa – nego sa suštinskim razumevanjem i učestvovanjem u pohodima borbenih lutalica i begunaca...Sve je to bilo snažno i dostojno neuništivog ambijenta u kome se odigravala ova jezgrovita i mudra predstava, zapravo – eto sada i kroz literaturu i pozorište – ISTORIJA...ponovo!

Sve je bilo originalno i potrebno što smo videli na FELIX ROMULIJANI nadomak Gamzigrada i Zaječara. Priroda i Istorija dobile su podršku da nas podsete na ljude koji su i naši preci, da nas podsete na univerzalne vrednosti koje nam stoje na dohvat ruke – izbor je naš – da li ćemo ih prihvatiti ili ih odbaciti – pa otići u bolest lažnog samoljublja i pogrešno shvaćenog trajanja i prošlosti...U ovom slučaju – prvo festivalsko veče ANTIKA FESTA ponudilo nam je dubok uzniverzalni dogadja susreta sa trajanjem, od koga – kao i od sebe u preispitivanju – treba da učimo kao od najboljeg. Čestitam! Bravo! Svaka Čast!